Marko Polo

Marko Polo (Korčula, 1254. – Mleci, 8. siječnja 1324.), mletački trgovac, koji je postao poznat zbog zapisa o svom putovanju kroz Kinu. Vjeruje se da je rođen na otoku Korčuli (prema jednom dokumentu iz 15. stoljeća podrijetlom s Korčule)[1][2], iako oko toga ne postoji konsenzus. Prema nekim pretpostavkama, obitelj Polo potječe iz grada Korčule.[3] Markov otac Niccolò i stric Matteo, poduzetni trgovci s Istokom, prevalili su između 1261. i 1269. put do Kine, priključivši se izaslanstvu koje je perzijski kan Hulagu slao mongolskomu velikom Kublaj-kanu, koji je tada imao svoju prijestolnicu u Khanbaliqu (Peking). Iz Kine su se vratili kao Kublaj-kanovi izaslanici papi, s pismom u kojem kan moli da mu se pošalju učeni ljudi, koji bi poučavali u njegovu carstvu. Kada su 1271. krenuli na svoje drugo putovanje s papinim odgovorom, prateći dva dominikanca u Kinu, priključio im se i Marko. Morem su putovali do sirijske obale (İskenderunski zaljev), kopnenim putem do Hormuza, preko Kermana do Balka, pa uz gornji tok rijeke Amu-Darje do Pamirske visoravni. Nastavili su između Tibeta i Lop Nura, prešli pustinju Gobi i 1275. stigli kanu Kublaju. Marko je postao kanov pouzdanik i ostao u njegovoj službi 17 godina, proputovavši mnoge krajeve Dalekog istoka (sve do Mjanmara i Vijetnama), upoznavši jezike i običaje različitih naroda. Godine 1292. pružila se putnicima prilika za povratak, kada je izaslanstvo pratilo mongolsku princezu kao nevjestu perzijskom kanu Arghunu. Venecijanci su krenuli morem uz obalu Indokine, Sumatre, Nikobara, Cejlona (Šri Lanka) i zapadne Indije do Hormuza, a zatim, otprativši princezu do Tabriza, preko Trabzona i Carigrada stigli potkraj 1295. u Veneciju. Godine 1298. Polo je sudjelovao u sukobu između mletačkih i genoveških brodova kraj Korčule, gdje je bio zarobljen. U zarobljeništvu je ispričao svoje doživljaje s putovanja prijatelju Rustichellu iz Pise, koji ih je zabilježio na francuskom jeziku u djelu Knjiga svjetskih čudesa (fr. Livre des merveilles du monde), poslije poznatom pod nazivom Milijun (tal. Milione). Od 14. stoljeća Polov putopis poslužio je kao podloga za zemljopisne (geografske) karte Azije (Laurentinski portulan iz 1375.), a bogatstvo i egzotičnost opisanoga svijeta poticali su pustolove pomorskih zemalja i gradova (Portugala, Španjolske, Genove) da traže pomorske putove u zemlje Dalekog istoka.