Marcel Proust
Rođen u imućnoj liječničkoj obitelji, nježan i osjetljiv, pobolijevao od djetinjstva od astme, što je obilježilo čitav njegov potonji život. Proustov otac, Achille Adrien Proust, bio je ugledni patolog i epidemiolog, zaslužan za proučavanje i pokušaje izlječenja uzroka i širenja kolere, koja se u to vrijeme širila Europom i Azijom; autor je brojnih članaka i knjiga o medicini i higijeni. Proustova majka, Jeanne Clémence Weil, bila je kći iz bogate i kulturne židovske obitelj iz Elzasa.[1] Bila je vrlo načitana; njena pisma pokazuju razvijen smisao za humor i dovoljno poznavanje engleskog jezika da pruži pomoć u sinovim prijevodima djela John Ruskina.[2] Proust je odgojen u očevoj katoličkoj vjeri.[3] Kršten je 5. kolovoza 1871., i kasnije se potvrdio kao katolik, ali nikada nije formalno prakticirao svoju vjeru. U dobi od devet godina Proust je doživio prvi teži napad astme, nakon kojeg su ga smatrali boležljivim djetetom. Godine 1882. u dobi od jedanaest godina postao je učenik škole "Lycée Condorcet" u Parizu. Zbog bolesti prekida školovanje, ali ipak surađuje u đačkim književnim časopisima Revue verte i Revue Lilas. Profesor filozofije Darlu znatno na njega utječe. Proust završava gimnaziju i dobiva najvišu nagradu iz filozofije. Unatoč lošem zdravlju Proust je odslužio jednu godinu u Francuskoj vojsci, u Orléansu, u vojarni Coligny (iskustvo mu je poslužilo za treći dio ciklusa romana "U traganju za izgubljenim vremenom", "Vojvotkinja de Guermantes"). 1890. godine upisuje Školu političkih znanosti i sluša predavanja Henrija Bergsona. Nakon završetka fakulteta surađuje u časopisima Le Banquet i La Revue blanche.
Pogledajte više na Wikipedia